Ponovno se pokušava uvjeriti javnost da je meso glavni krivac za klimatske promjene. No jesu li ove tvrdnje utemeljene na čvrstim znanstvenim dokazima ili se radi o političkoj propagandi koja želi kontrolirati našu prehranu?

Sadržaj

Politička igra oko prehrane

Njemački ministar za klimu i ministar poljoprivrede izbjegavaju jasno definirati povezanost između konzumacije mesa i klimatskih promjena. Ministar poljoprivrede Alois Rainer jasno je rekao da klimatska zaštita nema veze s konzumacijom mesa, što je izazvalo bijes klimatskih aktivista.

Zašto političari izbjegavaju jasne odgovore? Možda zato što znaju da su tvrdnje o štetnosti mesa za klimu pretjerane i znanstveno upitne.

Sumnjive “znanstvene” tvrdnje

Navodno, Federalni ureda za okoliš (UBA) tvrdi da je stočarstvo “ključan izvor klimatski štetnih stakleničkih plinova”. No koliko su te tvrdnje stvarno pouzdane?

Metan iz probavnog sustava goveda – govori se o velikim količinama, ali se ne spominje da je metan prirodni plin koji se već tisućljećima proizvodi. Zašto je sada odjednom problem?

Emisije dušikovog oksida – iz prirodnih gnojiva poput stajnjaka. Opet, nešto što se događa prirodno od kad postoji stočarstvo.

Preuveličavanje utjecaja stočarstva

Šumski pokrov i proizvodnja hrane

Tvrdi se da je krčenje šuma za uzgoj soje za stočnu hranu klimatski štetno. Međutim, zanemaruje se činjenica da:

Velik dio soje ide direktno u ljudsku prehranu
Moderne tehnike poljoprivrede omogućavaju veće prinose na manjim površinama
Mnoge “deforested” zemlje su zapravo povećale svoj šumski pokrov u posljednjih 50 godina

Upitni “znanstveni konsenzus”

Klimatski istraživač Hermann Lotze-Campen iz Potsdamskog instituta tvrdi da “Pariški klimatski cilj nije moguće postići bez drugačije prehrane s manje životinjskih proizvoda”.

No postavlja se pitanje – koliko su objektivni instituti koji ovise o klimatskim fondovima za svoje financiranje? Postoji li konflikt interesa kada su istraživanja financirana od onih koji profitiraju od klimatske panike?

Preporuke za smanjenje mesa – zdravlje ili ideologija?

Njemačko društvo za prehranu preporučuje

Navodno, Njemačko društvo za prehranu (DGE) preporučuje maksimalno 300 grama mesa i kobasica tjedno umjesto trenutnih više od kilograma.

Međutim:

Ljudi jedu meso tisućama godina bez problema
Naši preci su jeli značajno više mesa i bili su zdraviji od današnje generacije
Vegetarijanstvo može dovesti do nedostatka važnih hranjivih tvari

Sumnjive zdravstvene tvrdnje

Govori se o riziku od srčano-žilnih bolesti i raka debelog crijeva, ali:

Korelacija ne znači uzročnost
Postoje brojne studije koje pokazuju korisnost mesa za zdravlje
Procesirana hrana i šećer su veći problem od prirodnog mesa

Ekonomska pozadina klimatske propagande

Porezne manipulacije

Znanstvenici zahtijevaju povećanje PDV-a na meso s 7% na 19%. Zašto?

Nije li to jasno da se radi o ekonomskim interesima, a ne o zaštiti klimata? Povećanje poreza na osnovne namirnice pogađa najsiromašnije slojeve društva.

Tko profitira?

Proizvođači zamjenske hrane – umjetno meso, biljni proteini
Farmaceutska industrija – suplementi za vegetarijance
Vladina kontrola – veća moć nad građanskim izborima

Stvarni uzroci klimatskih promjena

Prirodni ciklusi

Klimatske promjene su prirodni proces koji se događa tisućljećima. Sunčeva aktivnost, vulkani, oceanske struje – sve to ima veći utjecaj od toga što jedemo.

Industrija vs. stočarstvo

Zašto se ne govori o:

Masovnoj industrijskoj proizvodnji
Transportu i letalskom prometu
Vojnoj industriji i ratovima

Jer je lakše okriviti obične građane za njihov izbor hrane nego se uhvatiti u koštac s pravim onečišćivačima.

Obrana slobode izbora

Pravo na prehranu po vlastitom izboru

Minister Rainer je bio u pravu kada je rekao: “Tko želi jesti meso, trebao bi to moći raditi”. To je osnovno ljudsko pravo koje klimatski lobiji pokušavaju ugroziti.

Opasnost od klimatskog autoritarizma

Kada vlada počne diktirani što smijemo jesti, gdje je granica? Sljedeći korak mogu biti ograničenja putovanja, stanovanja, čak i broja djece.

Alternativno objašnjenje

Prirodno stočarstvo kao dio ekosustava

Životinje su tisućljećima bile dio prirodnih ekosustava. Pašnjaci mogu čak i povećati apsorpciju CO2 u tlu. Održivo stočarstvo može biti dio rješenja, a ne problem.

Lokalna vs. globalna proizvodnja

Lokalno proizvedeno meso ima manji “carbon footprint” od uvoznih biljnih proizvoda koji se transportiraju preko pola svijeta.

Zaključak: Pitajte se cui bono?

Prije nego što prihvatite tvrdnje o štetnosti mesa za klimu, zapitajte se:

Tko profitira od ove priče?
Zašto se napadaju tradicionalni načini prehrane?
Je li cilj stvarno zaštita okoliša ili kontrola stanovništva?

Možda je vrijeme da se kritički osvrnemo na klimatsku propagandu i obranimo naše pravo na slobodan izbor prehrane. Meso nije neprijatelj – glavni neprijatelj su oni koji žele kontrolirati naše živote pod izlikom spašavanja planete.